Oslobođenja PDV-a su navedena u poglavlju X. OSLOBOĐENJA OD PDV-a Zakona o PDV-u.

Ukoliko se u kartici ~OSNOVNO~ upiše {Osnova oslobođenja PDV-a}, PDV se neće obračunati na iznos cijele fakture ili ponude.

Ukoliko je samo pojedina stavka unutar fakture ili ponude neopreziva, potrebno je u toj stavci fakture upisati podatak {Neoporezivo}.

Nije moguće upisati Osnovu oslobođenja PDV-a za sljedeće slučajeve:

• Ako je kupac virtualni (bez obzir aiz koje je države)
• Ako je fizička osoba iz EU (Fizičkim osobama izvan EU je omogućen upis osnove oslobođenja PDV-a)

U sljedećim situacijama se osnova oslobađanja PDV-a automatski donosi u fakturi i ponudi:

• Kupac je iz EU i ima upisan VAT Id - donosi se osnova oslobođanja PDV-a “Isporuka dobara unutar EU (PPO)”.
• Kupac je izvan EU - donosi se osnova oslobođanja PDV-a “Izvoz dobara (treće zemlje)”.

Napomene:

• U RAMP - Maloprodajni račun nije dozvoljeno upisati oslobađanje PDV-a.
• Ispravak osnova oslobođenja PDV-a u računu
• Sve osnove oslobađanja su programski preddefinirana.
• Prema odabranoj vrsti oslobođenja PDV-a se na fakturi ispisuje odgovarajući tekst osnova oslobođenja PDV-a.
• Ukoliko je faktura oslobođena PDV-a s osnove Isporuke dobara ili obavljenih usluge unutar EU(PPO) obavezno treba provjeriti da li je kupac ima važeći VAT ID. Provjeru možete obaviti ovdje.

Porezna uprava (ožujak 2020) - Dokazivanje oslobođenja od PDV-a za isporuke dobara unutar EU

Sve usluge prema inozemstvu “oporezive su” po članku 17. Zakona o PDVu.
Porezni obveznik (uključivši paušalisti) se moraju registrirati u VIES bazu i podnositi PDV obrazac iako i dalje nije u sustavu PDV-a.

Kad uslugu obavi tuzemni porezni obveznik (koji je registriran za potrebe PDV-a) inozemnom poreznom obvezniku onda se primjenjuje načelo B2B, odnosno prijenos porezne obveze i račun se izdaje bez pdv-a uz napomenu “Prijenos porezne obveze prema čl.17. st.1 Zakona o PDV-u”. Kad je u pitanju kupac iz EU, u PDV obrazac to ide pod I.4. (IRA stupac 10) i predaje se obrazac ZP. Kad je u pitanju kupac iz trećih zemalja, u obrazac PDV to ide pod I.5. (IRA stupac 11) i ne predaje se ZP. I još su u oba slučaja evidentira u PDV pod VIII.5. Kod paušalaca je sve isto jer kad mali porezni obveznik (u ovom slučaju paušalac) obavlja ili prima usluge iz EU, mora se registrirati za potrebe PDV-a odnosno on je tuzemni porezni obveznik.

Za B2C ide hrvatski PDV kao i za bilo kojeg krajnjeg kupca.

Ukoliko je naše društvo ili obrt u sustavu poreza na dodanu vrijednost, prvo je potrebno da naše društvo ili obrt ima valjan PDV ID broj (izdaje se nakon popunjavanja P-PDV obrasca i predaje našem referentu u poreznoj upravi).

Prije izdavanja prvog računa inozemnom klijentu potrebno je provjeriti je li klijent iz države članice Europske unije ili je iz „trećih zemalja“. Ukoliko je klijent također iz države članice Europske unije, potrebno je utvrditi njegov PDV ID broj i provjeriti ga putem sustava VIES.

Nakon što smo utvrdili da inozemni klijent ima valjan PDV ID broj, potrebno je na računu navesti sljedeće napomene:

• Isporuke usluga u EU: Ne podliježe oporezivanju prema čl. 17. st. 1 Zakona o PDV-u. Prijenos porezne obaveze – reverse charge.
• Izvoz dobara u EU: – Isporuka je oslobođena PDV-a sukladno čl. 41. st. 1. t. a. Zakona o PDV-u.

Ukoliko je naš klijent iz trećih zemalja (zemlje koje nisu članice EU), onda je potrebno samo pribaviti njegov porezni broj putem kojeg možemo nedvojbeno dokazati da se radi o pravnoj osobi te da po toj osnovi imamo pravo izdati račun bez obračuna PDV-a. Naravno, na računu je potrebno navesti i naziv klijenta i njegovu adresu.

Kod izdavanja računa klijentima iz trećih zemalja potrebno je na računu navesti sljedeće napomene:

• Isporuke usluga u treće zemlje: Ne podliježe oporezivanju prema čl. 17. st. 1 Zakona o PDV-u. Prijenos porezne obaveze – reverse charge.
• Izvoz dobara u treće zemlje: Isporuka je oslobođena PDV-a sukladno čl. 45 st. 1. Zakona o PDV-u i čl. 108 st. 1. Pravilnika o PDV-u.

Ukoliko se koristi osnova oslobođenja PDV-a Izvoz dobara (treće zemlje) zakosnka je obaveza imati dokaz o izvozu.

Prema Čl. 108. Pravilnika o PDV-u:

(3) Da je obavljena izvozna isporuka (izvoz) porezni obveznik dokazuje carinskom deklaracijom. Kad se kao carinska deklaracija koristi elektronska deklaracija dokazom da je obavljeno izvozno carinjenje i da je dobro napustilo carinsko područje Europske unije smatra se elektronska poruka IE599 iz automatiziranog sustava izvoza (ECS sustava), a u slučajevima kada se u skladu s carinskim propisima koristi papirna deklaracija (u obliku Jedinstvene carinske deklaracije ili u obliku komercijalne isprave) dokazom se smatra izvorni primjerak te isprave ovjeren (evidencijski broj, potpis službenika i pečat) od strane nadležnog izlaznog carinskog ureda. Kad se radi o popravku, obradi, prilagodbi, doradi ili preradi uvezenih dobara, porezni obveznik mora osim izvozne imati i uvoznu carinsku dokumentaciju.

(4) Iznimno od odredbi stavka 3. ovoga članka da je obavljen izvoz dobara putem poštanskih pošiljki, za koje se ne podnosi carinska deklaracija, porezni obveznik dokazuje poštanskom deklaracijom, teretnim listom ili kopijom takvog dokumenta ili drugom dokumentacijom koja se uobičajeno upotrebljava u poštanskom prometu ili dostavi hitnih pošiljaka.

(5) Dokumenti iz stavka 4. ovoga članka moraju sadržavati najmanje sljedeće podatke:

• a) ime i prezime (naziv) i adresu izdavatelja i dan izdavanja dokumenta,
• b) ime i prezime (naziv) i sjedište poreznog obveznika koji izvozi dobra,
• c) uobičajeni trgovački naziv i količinu dobara,
• d) mjesto i datum izvoza dobara, ili mjesto i dan kada je dobro poslano izvan Europske unije,
• e) ime i prezime (naziv) i sjedište primatelja dobara u državi odredišta,
• f) izjavu izdavatelja da se podaci u dokumentu temelje na poslovnoj dokumentaciji izdavatelja koju je moguće provjeriti,
• g) potpis i pečat izdavatelja.

• Marija Zuber: Kad pružaju ili primaju usluge, i mali poduzetnici obračunavaju PDV